O meni

Ja sam Martina i stvaram Marai nakit.

Većinu dana naći ćete me u ateljeu u Samoboru, s metalom u rukama i nekoliko ideja koje vjerojatno neće završiti onako kako su počele, jer radionica ponekad ima svoju volju.

Oduvijek sam imala potrebu nešto raditi rukama. Godinama su se mijenjali razni hobiji. Nešto bih otkrila, potpuno se u to zaljubila, radila neko vrijeme i onda krenula dalje.

A onda je došao nakit, i ostao.

Izrađujem autorski nakit od srebra i drugih metala, ručno i tradicionalnim alatima. Režem, pilim, iskucavam, zagrijavam, zarezujem, patiniram i istražujem što sve mogu napraviti s formom i površinom.

Ne radim po kalupu i ne volim ponavljati. Čak i kada radim isti komad, svaki put bude malo drugačiji. Volim kada tragovi stvaranja ostanu vidljivi na metalu. Ruka, alat i vatra naprave svoje.

Radionica je mjesto na kojem još uvijek mogu izgubiti pojam o vremenu.

U posljednje vrijeme promijenio se i način na koji stvaram. Prije sam češće kretala od ideje i nacrta. Danas sve češće krenem od samog komada metala, detalja koji me privuče, ostatka nakon rezanja ili „krivog” reza koji se pokaže presudnim za nešto sasvim novo.

Napravim nešto, pogledam, okrenem, promijenim plan.

I upravo mi je taj dio postao najzanimljiviji, ne znati uvijek unaprijed gdje ću završiti.

Nestrpljiva sam i naušnice često završe na mojim ušima prije nego što su uopće gotove. Još ih nisam do kraja obradila, a ja već moram vidjeti kako stoje, kako padaju, kako izgledaju na uhu.

One koje me posebno oduševe nastavim nositi do iznemoglosti. ;-)

A tu je i drugi dio priče, jer svaki komad treba fotografirati. Pa odjednom više nisam za radnim stolom nego iza fotoaparata, a onda i ispred njega, jer netko mora biti i model.

Tražim gdje je najbolje svjetlo. Promijenim majicu. Pomaknem kosu. Okrenem naušnicu. Vratim se iza fotoaparata. Pogledam fotografiju. Ne valja. Ponovimo. 😂

Pa uređujem fotografije, pišem objave, odgovaram na poruke, pakiram narudžbe... a o stavljanju nakita na webshop bolje da ni ne počinjem...

Ponekad je to pravi mali Marai cirkus.

Ali od svih poslova koje radim oko Maraija, uvijek se najradije vratim za svoj radni stol.

Jer od svega najviše volim sam proces, put od običnog komada metala do nečega što prije nije postojalo.

Izgleda da sam nakon svih hobija ipak pronašla ono što me ne pušta.

I da...

Nije testirano na životinjama. Testirano je na meni. ;-)